+387 36 822 212
RASPORED SV. MISA PO GROBLJIMA - BLAGOSLOV POLJA
* Uzašašće 18. 5. 2023. u 10 sati - Donje Bivolje Brdo (groblje Ljut)
* Nedjelja 21. 5. 2023. u 10 sati - Gornje Bivolje Brdo (groblje Šabuša)
(Domaćini koji su vezani za ova dva groblja u dogovoru sa svećenikom, dogovorili su sljedeće. Svake godine oba će groblja imati termine Sv. Misa i to na sljedeći način. Ove godine Sv. Misa na Uzašašće bit će samo na groblju Ljut, a nedjelju iza na groblju Šabuša. Dogodine će biti isti termini samo obrnutim redoslijedom, groblje Šabuša će Sv. Misu imati na Uzašašće, a Ljut nedjelju iza Uzašašća. Tako će se mijenjati svake godine. Iskreno i veliko hvala domaćinima na crkvenom, katoličkom i ljudskom dogovoru!
* Nedjelja 4. 6. 2023. u 11 sati - Počitelj Brdo
* Nedjelja 18. 6. 2023. u 10 sati - Hotanj
u 11 sati - Šuškovo Naselje (Ivanuša)
* Nedjelja 25. 6. 2023. u 11 sati - Domanovići
* Nedjelja 2. 7. 2023. u 11 sati - Ševać Njive
NAPOMENA: Prošle je godine najavljeno da će u ove nedjelje na koje padaju Sv. Mise po grobljima, biti samo jedna Sv. Misa u župnoj crkvi i na tom određenom groblju, tj. misa na ove nedjelje u filijalama (Šuškovo Naselje i Modrič) neće biti! Stoga vas molim da pratite termine nedjeljnih Misa!
Danas Crkva slavi sv. Josipa radnika, danas kad je i blagdan rada, te smo stoga pozvani razmišljati o vrijednosti rada, o radništvu i moliti se da se unaprijedi svaka ljudska djelatnost i da bude na proslavu Božju i na sreću i napredak kako pojedinaca tako i čitavoga društva.
U prvom čitanju iz Knjige Postanka čuli smo da je čovjek stvoren na sliku Božju. Bog želi da čovjek bude njegova slika, a onda mu Bog povjerava sav stvoreni svijet i daje mu zadaću da svojim radom uzdržava svijet. To znači da se čovjek i na području rada treba ugledati u Boga. Čovjek je dakle pomoćnik u Božjem stvaranju, on sustvara svijet svojim radom. A na kraju stvaranja Bog je sedmi dan počinuo. Dan počinka, šabat, znak je potrebe izmjene rada i odmora. Tako je Bog zamislio čovjeka. Stoga nije moguće da čovjek neprestano radi, i dan i noć, i petak i svetak, nego je potreban taj ritam rada i odmora, upravo zato da bi čovjek radnik bio uspješniji i da bi njegov rad donio bolje plodove. Tu zastajemo s razmišljanjem o kulturi nedjelje, koja je spasila naš narod i kad nije bilo humanih odnosa u društvu, ali naši su ljudi znali da je taj dan Dan Gospodnji i da se treba tog dana posvetiti sebi, svojoj duši, susretu s Bogom i s ljudima, jer nije kvalitetan samo materijalni rad ako on nema i duhovnu dimenziju. Također tu bih spomenuo i svetoga Benedikta, zaštitnika Europe – sada kad smo na pragu ulasku u EU, trebali bismo biti još svjesniji važnosti uloge upravo njegova pravila, a ono glasi: „Ora et labora – Moli i radi!“ Dakle, ne: „samo radi!“, ali niti: „samo moli!“, nego zajedno i „moli i radi!“ Kad bismo samo jedno od toga izostavili, vrtjeli bismo se u krug – poput čamca koji bi se htio kretati veslanjem samo jednog vesla. Potrebno je oboje. I rad, ali i molitva, duhovnost!
Na području rada sv. Josip je 1955. proglašen zaštitnikom upravo zato jer je svojim radom uzdržavo Svetu Obitelj: Isusa i Mariju. On je bio drvodjelja – čuli smo to i u Evanđelju, tako da je i Isus, do svojeg javnog djelovanja, njemu pomagao pa su Nazarećani govorili: „Nije li on drvodjeljin sin?“. Međutim Nazarećani ga nisu poznavali jer su mislili da je to bilo dovoljno što su znali njegov rod – „braću i sestre“ biblijski egzegete tumače u smislu rodbinstva, kao bratiće i sestrične, što je u duhu židovske terminologije – tako da je Isus morao reći: „Nije prorok bez časti doli u svom domu i u svom zavičaju!“
Isus je kao Sin Božji koji se utjelovio tražio od ljudi, od svojih učenika da rade. Govorio je: „Otac moj radi, pa i ja radim“, ali je rekao i ovo: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4) Tom je rečenicom zaključena Izjava komisije HBK „Justitia et pax“ koja je izdana pred dva dana. Isus nije misli da nije kruh važan, dapače – da učio nas je u Očenašu moliti: „kruh naš svagdanji daj nam danas“, međutim prvenstvo treba biti u slušanju Božje riječi. Tada će i kruha biti, i bit će slađi, kvalitetniji, bit će ga za sve i blagovat će se radosnije, ako najprije čovjek bude nahranjen Božjom riječi. Slušati i vršiti Božju riječ znači dopustiti da nas Bog nadahnjuje u našim nastojanjima, u našem životu i radu.
I što god činili, što god radili – bio to fizički rad ili intelektualni, rad u tvornici ili na polju, rad u školi ili u bolnici – sve su to djelatnosti ljudske koje trebaju pomoći da se čovjek ostvari kao čovjek. Već je o tome govorio papa Ivan Pavao II. U enciklici „Laborem exercens“ on kaže da se „radom čovjek ostvaruje“. Za razliku od marksističke ideologije koja je govorila: u radu je spas, misleći da se čovjek treba pretvoriti u proizvođača, Crkva misli da nije rad sam sebi svrha. Također i suprotna nacistička ideologija nije poštivala duhovnu dimenziju čovjekova rada pa je uklanjala sve one koji nisu bili sposobni raditi, invalide, ljude stare i nemoćne. Ne! Prema Božjem naumu svaki je čovjek vrijedan! Rad pak čovjekov potreban je da po njemu čovjek pokaže ljubav svojim bližnjima. Zar nisu rijeke ljudi koje svaki radni dan rano ujutro idu na posao, i poljoprivrednici koji odlaze sa strojevima na polja – zapravo povorke ljubavi? Ta to očevi i majke odlaze da bi privrijedili svojoj obitelji sredstva za život, da bi tako pokazali ljubav prema svojoj djeci i svojim ukućanima. Pjesnik Halil Gjubran napisao je da onaj tko gradi kuću treba misliti na svoje ljubljeno, pa da uredi baš tako kuću da se onaj ili ona za koga to gradi u njoj osjeća lijepo.
Tako i sav naš ljudski rad. On ima cilj posvjedočiti ljubav. U tome ne treba puno riječi. Sveti Josip nije puno govorio – evanđelisti nisu zapisali ni jednu njegovu riječ, ali je radio. Bio je radnik koji je znao da time pokazuje svoju ljubav prema djetetu Isusu i prema njegovoj majci, svojoj ženi Mariji.
Danas se nalazimo u vremenu krize, kad mnogi strahuju za svoj posao jer se otpuštaju radnici, tako da se osjeća nesigurnost i mnoge zahvaća klonulost pa i zdvajaju. Mi kršćani smo ljudi nade. Znamo da je teško, ali molimo se i trudimo da se stvari poprave.
Na žalost živjeli smo u sustavu koji nije pravilno vrednovao rad i radništvo, te smo i zato sada u situaciji da nemamo kao društvo razvijenu tzv. etiku rada. O tome bismo također danas trebali razmišljati. Što to znači? Pogledajte, u jednom njemačkom narodu samo zato jer je živio podijeljen u dva različita sustava, došlo je do ogromnih razlika. Kada se prije 20 godina Njemačka ujedinila, vidjelo se kako je na istoku bilo ne samo veće siromaštvo, nego što je gore, kako je bila uništena etika rada. Rad se nije cijenio, od rada se nije živjelo. Koliko je važno pošteno raditi, predano sav se posvećivati svojoj djelatnosti, svjedoče nam tolike afere koje pokazuju eroziju etike rada. Rad bi trebali svi bolje vrednovati: od sustava koji treba stvoriti pretpostavke da svatko može raditi i primati pravednu i zasluženu plaću, do svakog pojedinog radnika koji bi se morao ponašati pošteno, stvarno raditi a ne izbjegavati rad, prihvaćati i obveze a ne samo tražiti svoja prava. Ukratko, etika rada je srozana i treba ju izgrađivati.
Mi kršćani pozvani smo da svu ljudsku djelatnost prodahnemo upravo Evanđeljem, da poput sv. Josipa radnika uzdignemo vrijednost rada, da ga utemeljimo na duhovnim vrijednostima, da ne zanemarimo prvenstvo molitve i da rad tako organiziramo da bude human, dapače da bude izvor radosti. Rad i radost idu zajedno. Molimo zagovor sv. Josipa radnika za sve radnike, za sve ljude, za ovaj naš grad Sisak, koji je grad rada i mnogih tvornica, poduzeća, ureda, škola, bolnica, različitih inicijativa i privatnih malih poduzeća i velikih poslovnih magnata, molimo za sve radnike, da ih u njihovim nastojanjima i radu čuva Bog, zagovora sv. Josip te se unaprijedi ukupni život svih naših ljudi. Amen.
Nastanak župe Domanovići
Župni uredi iz Prenja i Dračeva uputili su molbe (župni ured Prenj-Dubrave 3. srpnja 1969. god. i župni ured Klepci-Dračevo 7. srpnja 1969. godine.) Biskupskom ordinarijatu Mostar da se osnuje nova župa Domonovići. U molbama je stajalo:
- a) da se od župe Prenj-Dubrave odvoje sela: Domanovići, Opličići, i Ševać Njive;
- b) da se od župe Dračevo odvoje sela: Počitelj i Hotanj, te
- c) da se od ovih sela osnuje nova župa sa sjedištem u Domanovićima.
Razlozi za osnivanje nove župu bili su sljedeći:
- nemogućnost obavljanja pastoralnog rada u ovim selima,
- nemogućnst redovite dušobrižničke pastva,
- vjernici ne mogu obavljati svoje vjerske dužnosti: starci/starice, bolesnici i djeca su u fizičkoj nemogućnosti redovito pristupati sakramentima, jer su odviše daleko od župske crkve u Prenju. Spomenuta sela uključujući i Domanoviće poprilično su udaljena od svoje župne crkve, pogotovo selo Bivolje Brdo, koje pripada župi Blagaj a od njega je udaljeno 18 km dok bi od novoutemeljenog središta župe bilo udaljeno samo 3 km.
Osim župnih ureda iz Prenja i Dračeva, odnosno potpisnika molbi upućenih Ordinarijatu, koje su u ime župnih ureda potpisali don Ilija Rezo i don Andrija Iličić za župni ured Prenj te don Jakov Bagarić za župni ured Dračevo i župljani župe Domanovići istom zgodom zajedno s navedenim molbama uputiše i svoju molbu za osnivanje župe. Župljani su molili da im se ispuni želja za osnivanjem nove župe sa sjedištem u Domanovićima jer su još prije Drugog svjetskog rata imali istu zamisao. Tada je zemljište za novu crkvu bilo osigurano pa čak i novac koji je bio položen na banci te im je nakon rata propao.
Biskupski je ordinarijat na molbu svećenika i župljana pozitivno odgovorio te je 18. srpnja 1969. god. osnovao novu župu Domanovići. Dekret osnutka glasi:
''Ovim se obavješćujete da je sa današnjim danom pod br. 850/69 ordinarijat izdao dekret o osnivanju nove župe na Domanovićima, kojoj će pripadati od župe Prenj sela: Domanovići, Ričice, Opličići, Ševać Njive, a od župe Klepci sela: Hotanj i Počitelj. S današnjim danom prestaje vaša župnička jurisdikcija i prenosi se na novog župnog upravitelja don Andriju Iličića. Dekret o osnivanju nove župe Domanovići proglasite svojim vjernicima sa oltara. Pri organiziranju nove župe trebate i vi pomoći u granici svojih mogućnosti, poželjno je da nešto od liturgijskog odjela i posuđa (bez čega vaša župa može) dodjelite novoj župi. Trebalo bi da stare župe pomognu novu župu i s novčanim prilozima kad ona bude izgrađivala sebi potrebne crkvene objekte. Preporučite to i svojim vjernicima, jer su župljani Domanovića pomagali vaše crkve pa je pravedno da i vaši župljani sad pomognu crkvu na Domanovićima. Klepcima će to biti teže jer i sami grade crkvu, a Prenju to neće postavljati posebnu poteškoću.''
Župa Domanovići obuhvatila je sela Bivolje Brdo, Lokve, Opličiće, Hotanj, Počitelj Brdo, Počitelj Polje, Dabricu i Ševać Polje. Ševać Njive su se saselile u polje. U njima više nije bilo stanovnika nego samo njive, ograde i stare kuće. Uzvodno uz Počitelj Brdo je naselje Gradina. Od Ševać Polja uzvodno uz Neretvu je naselje vikendica Bivolje Polje. Granica župe prema sjeveru uz Neretvu nije jasna. Pretpostavljalo se da je granica do mosta u Žitomislićma. Pijesci su također pripadali ovoj župi.
Gradnja crkve
Tijekom 1972. godine prikupljene su sve dozvole za gradnju župne crkve u čast sv. Josipu Radniku. Temelje nove crkve blagoslovio je biskup Petar Čule na drugu nedjelju došašća 10. prosinca 1972. godine. Nakon toga biskup koadjutor Pavao Žanić blagoslovio je župni stan i stan časnih sestara. Gradnja crkve trajala je do 1978. godine. Biskup Čule ju je blagoslovio 30. srpnja iste godine. Crkva, župna kuća i kuća časnih sestara je su izgrađeni za vrijeme župnikovanja don Andrije Iličića.
Crkva je bila potrebna još nekih nadogradnji. Tako je 1980. god. stavljena vanjska fasada i gromobran. Nije bojena iznutra radi prokišnjavanja i vlage na dijelovima krovišta. U njoj se nalaze: dvije sakristije lijeva i desna, zvonik sa dva zvona, klupe, kameni oltar, kamena krstionica, kameni ambon, svetohranište od masivog mesinga ugrađenog u zid, kipovi sv. Josipa, Gospin kip, drveni križ veličine 110cm. Kada se osnovala, nova župa imala je 223 obitelji, i oko 800 vjernika. Sveta misa se osim na Domanovićima slavila i na Počitelj Brdu, Hotnju i Bivoljem Brdu.
Župa Domanovići se u ovom vremenu sastojala od mjesta:
- Bivolje Brdo
- Hotanj
- Počitelj Brdo
- Slanodoli
- Dabrica
- Opličići
- Domanovići
Župa Domanovići u Domovinskom ratu 1991.-1995.
Prostor župe Domanovići bio je pod jugočetničkom okupacijom od 10. travnja do 12. lipnja 1992. godine. Prema izvještaju don Pere Marića iz 10. siječnja 1993. godine župljani župe Domanovići kao i žitelji cijele dubravske visoravni bili su u vrijeme okupacije u izgnanstvu. Jedan dio žitelja je u to vrijeme boravio u Dalmaciji a jedan dio u zapadanoj Hercegovini. Župa je doslovce potpuno opljačkana, poljoprivredni strojevi otjerani, ljetina propala, kuće oplijenjene, a stoka većim dijelom poklana i rastjerana. Prilikom povlačenja četnika izgorjelo je 55 kuća župljana ove župe, a od toga u Domanovićima 24, u Opličićima 20, i na Bivolju Brdu 3 kuće. Izgorjelo je i nekoliko muslimanskih kuća. Uglavnom od onih koji su pružili otpor četnicima prilikom zauzimanja Dubrava.
Što se tiče župnih objekata i stvari potpuno je bila uništena kuća časnih sestara. Župna kuća je bila demolirana: župni ured sa svim maticama, knjigama i uredskim materijalom je bio spaljen, a izgorjele su prostorije u prizemlju, svi prozori i vrata. U crkvi su spaljene: obadvije sakristije, tri prozora i troja vrata te nekolike klupa. Kip sv. Josipa je bio srušen a glava razbijena; gospin kip je također bio srušen te su mu bile polomljene noge i ruke; križ je bio srušen i polomljen a svetohranište izvađeno iz zida. Prema statistici vjerskog života 31.12. 1992. godine župa je brojila 872 vjernika.
Dolazak izbjeglica na područje župe Domanovići
U kolovozu 1994. godine u župu Domanovići dolaze proganinci iz Bosne iz ovih župa: Kraljeva Sutjeska, Kakanj, Haljnići, Komušina, Obri, Konjic i Jablanica i Sarajevo.
Brojno stanje izbjeglica iz dana u dan se mijenjalo. Prema popisu iz siječnja 1995. god. na području župe Domanovići živjelo je 1660 izbjeglica. Prognane obitelji su naseljene u sljedeća mjesta:
- Domanovići i Bivolje Brdo – u ova dva mjesta je naseljeno 59 obitelji, odnosno 157 osoba koje su došle uglavnom iz Konjica i okolnih mjesta;
- Počitelj Brdo i Hotanj – u ova dva mjesta je naseljeno 98 obitelji, odnosno 396 osoba koje su došle uglavnom iz Kaknja i Konjica;
- Počitelj Polje, Dabrica - u ova mjesta su došle obitelji iz Kraljeve Sutjeske, Kaknja i Komušine
- Ševać Polje - u ovo mjesto su naselile 332 obitelji, odnosno 1315 osoba, koje su došle uglavnom iz Konjica.
Nastanak izbjegličkih naselja u župi Domanovići
Dolaskom izbjeglica iz Konjica i raznih dijelova Bosne tokom rata, počela su nastajati i nova naselja u župi Domanovići koja su uglavnom pripojena mještanskim naseljima, a to su naselja:
- Modrič (Počitelj Brdo, Hotanj, Slanodoli)
- Šuškovo Naselje (Opličići, Gaj, Ivanuša, Vlaka)
- Bivolje Brdo
- Žitomislići
Bobanovo selo (koje su naselili većinom proganinci iz Kaknja i Kraljeve Sutjeske) 2006. god. je pripojeno župi Aladinići.
Modrič, Hotanj, Počitelj Brdo, Slanodoli
Modrič je naselje na južnom dijelu župe a nalazi se između Čapljine i Domanovića. Dolaskom izbjeglica Modrič se uklopio u okolna mještanska naselja Hotanj, Počitelj Brdo i Slanodole. Prema popisu blagoslova kuća od 2015. god. na Modriču je živjelo 216 obitelji a od toga 196 izbjegličkih, 20 domaćih. Na Hotnju prema popisu iz 2015. god. imamo 68 obitelji, 29 izbjegličkih i 39 domaćih. Na Počitelj Brdu i Slanodolima živi 68 obitelji, 33 izbjegličkih i 35 domaćih.
Šuškovo Naselje, Ivanuša, Opličići, Gaj
Šuškovo Naselje je mjesto koje su naselile izbjeglice većinom iz Konjica i jednim djelom iz Bosne. Ovo naselje se nalazi između Domanovića i Modriča. Prije nego je nastalo tu su bila mjesta: Opličići i Ivanuša. U sklopu Šuškova Naselja još se nalazi dio koji se zove Vlaka. Prema popisu obitelji iz 2015. god. živjelo je 228 obitelji, 207 izbjegličkih i 21 domaćih.
Bivolje Brdo Donje, Bivolje Brdo Gornje, Domanovići
Bivolje Brdo je smješteno između Bune i Domanovića. Gornje Bivolje Brdo čine većinom mještani. Prema popisu iz 2015. god. u Gornjem Bivoljem živjela je 61 obitelj, 55 domaćih i 6 izbjegličkih, dok su u Donjem većinom izbjeglice. Ukupan broj obitelji prema popisu iz 2015. god. jest 99, od toga je 11 domaćih obitelji i 88 izbjegličkih. Doselili su iz Konjica i Bosne. Na Domanovićima žive mještani i nema izbjegličkih obitelji. Prema istom popisu iz 2015. god. na Domanovićima je živjelo 66 obitelji.
Počitelj Polje, Dabrica i Ševać Njive
Počitelj Polje, Dabrica i Ševać Polje su sela u kojima žive mještani i nema izbjegličkih obitelji. Iz popisa 2015. godine živjele su 23 obitelji.
Broj obitelji i župljana u župi Domanovići prema župničkim izvještajima od 1996. do 2015. godine
U župi prema izvještajima iz župskog arhiva 1996. godine nalazi se oko 600 izbjegličkih obitelji. Prema izvještaju iz 1998. god. pokazuje da se u župi Domanovići nalazi 510 izbjegličkih obitelji, odnosno 1507 osoba.
Župnik don Drago Bevanda je izvjestio 1998. i 1999. Ordinarijat da "narod živi u nekom iščekivanju i napetosti. Ljudi grade nove kuće nadajući se mirnome životu svoje djece. 2490 duša na terenu a 685 obitelji" te da je "opće stanje naroda poprilično teško".
Godine 1999. župa je brojila oko 600 obitelji i 2385 katolika. U izvještaju iz 2001. god. se ističe kako župa broji oko 670 obitelji u kojima živi oko 2580 članova. Godinu dana poslije toga možemo vidjeti da je broj vjernika u porastu te da župa 2002. god. broji 3157 vjernika.
Godine 2003., također je broj vjernika u porastu te župa broji 4150 vjernika, a prema izvještaju iz 2004. godine možemo uočiti kako se broj vjernika smanjio te župa broji 3891 vjernika. Prema izvještaju iz 2006. god. saznajemo da u župi postoji 658 obitelji i 2617 vjernika. A prema izvještaju iz 2007. možemo uočiti kako se broj smanjuje te tada župa broji 2220 vjernika. Što se tiče ostalih izvještaja možemo uočiti da broj vjernika i obitelji izgleda ovako:
- 2008. godine u župi postoji 663 obitelji i oko 2630 vjernika
- 2012. godine župa broji 791 obitelj i 3003 vjernika
- 2013. godine župa broji 810 obitelji i 3110 vjernika
- 2014. godine župa broji 867 obitelji i 2938 vjernika
- 2015. godine, župa broji 829 obitelji.
(Tekst je preuzet uglavnom iz diplomskog rada „Povijest župe Domanovići“, Zoran Juko.)
Župni list
